Ramazanski blog

Dobrodošli na Blog posvecen mjesecu Ramazana koji je nastupio 04.Oktobra 2005 godine ili 1426 godine po hidzri

25.10.2005.

Tu je zadnja trecina Ramazana

Ramazan nam je dokaz koliko čovjek može da se kontroliše, koliko može uspjeti da postigne rezultata u svom životu i šta sve može podnijeti. Kao što Napoleon kaže da nema vjere trebalo bi je izmisliti, tako i ovog mjeseca koji predstavlja vježbu u kojoj se učimo kako da postupamo u ostatku dijela godine.

Danas je osamnaesti dan ramazana za one koji broje ove mubarek dane, a za one koji ih ne broje danas je samo još jedan radni dan bez posebnog značaja. Za one koji ramazan prihvataju kao običaj i pustu glad, raduju se što se ramazan polahko izmiče, a oni koji shvataju šta znači odlazak ramazana i Allahove milosti, pogotovo ako tokom njega nisu postigli potreban nivo ibadeta, srca im strepe zbog blizine njegovog odlaska. Jer to vam je poput približavanja ispita, a predmet nije spremljen, kako teku dani sve bliže smo ispitu i ostaje sve manje prilike da se dovoljno dobro spremimo za ispit. Naši studenti to najbolje znaju.

Postoji veliki broj hadisa koji govore o ramazanu. Ima jedan, ja ga zovem, zastrašujući hadis koji me nikada ne ostavlja ravnodušnim kada ga čujem i stalno ga slušam sa određenom dozom opreza i straha. Taj hadis glasi: Jedne prilike je Allahov Poslnaik, s.a.v.s., bio na minberu i izgovorio tri puta Amin. Kada je sišao sa minbera, pitali su ga: Allahov Poslaniče, šta predstavlja ono tvoje aminanje na minberu. Na to im Allahov Poslanik, s.a.v..s, reče: došao mi je Džibril i rekao: Neka je propao svako onaj ko dočeka starost svojih roditelja i to ne bude razlog da mu budu oprošteni grijesi, nakon čega sam rekao: amin. Zatim je Džibril rekao: Neka je propao onaj koji kada se ti Muhammede spomeneš ne donese na tebe salavat, na što sam rekao: amin. Zatim je Džibril rekao: Neka je propao svako onaj ko dočeka ramazan a ne bude mu oprošteno, pa je Muhammed, a.s., na to rekao: amin.

Zamislite, dova koju uči Džibril a na koju amina Muhammed, s.a.v.s., je zasigurno primljena!

Da li vam se desilo da nakon jednog od proteklih ramazana imate osjećaj da se niste dovoljno potrudili da ga iskoristite i da ga niste dovoljno ili bar minimalno iskoristili. Naravno, post i obavezni namazi za vjernika nisu upitni, ali da li vam se desilo da niste zadovoljni svojim imanskim stanjem sa kojim izlazite iz ramazana, kao kad ispraćate veoma dragog gosta koji inače rijetko navraća? Nemojte da nam se desi da iz ovoga ramazana tako izađemo. Potrudimo se da nas taj osjećaj ne proganja nakon odlaska ramazana kojem je ostalo još samo 12 dana.

Postoji jedna arapska izreka koja kaže: Lejsel-'idu limen lebisel-džedid innemal-'idu limen ta'atuhu tezid, što znači Nije bajram ili slavlje onome ko obuče novo odjelo za bajram, nego je slavlje za onoga čija se pokornost Allahu povećala. Taj treba da se rdauje uz bajram, a ostali treba da grizu prste iz žaljenja za propuštenim.

Vidjeli smo koliko smo sposobni kontrolirati sebe. Cilj je da se ta samokontrola nauči u ramazanu i ostane tokom ostatka godine.

Tokom preostalih dvanaest dana ramazana treba da preispitamo svoj nijjet zašto šta radim. Treba da shvatimo da postoji razlika između adeta ili ibadeta, tj. između tradicionalnog obavljanja vjerskih dužosti i između svjesnog obavljanja tih dužnosti iz želje za Allahovom nagradom. Ramazan je primjer svjesnog načina života, što znači da čovjek treba biti svjestan svakog svoga čina. Kada postim, to ne radim zato što svi to rade, nego što tragam i priželjkujem Allahov oprost i milost, umiljavajući Mu se na razne moguće načine.

Zato Allah dž.š. kaže: Reci: "Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika; to mi je narađeno i ja sam prvi musliman."

Post je samo sredstvo koje nas vodi do svijesti o Allahu, do klonjenja od grijeha. Post i gladovanje nije samo po sebi cilj. To nam Allah dž.š. kaže u ajetu o postu gdje napominje: Propisan vam je post kao što je propisan onima prije vas, zašto?, da biste se grijeha klonili ili da bi ste bili svjesni Allaha.

Još uvijek je ramazan prilika da ljudi povežu raskinute veze sa onima s kojima bi trebali biti konstantno u bliskoj i tijesnoj vezi, zbog krvi koja im je zajednička, ljubavi koju dijele ili prijateljstva nekad uspostavljenog. Ramazan je prilika da se uspostave i nova prijateljstva sa onima kojima je naša pomoć potrebna, jer su izgubili imetak, izgubili roditelja, izgubili prijatelje... Pri tome se s njima, i s drugima, dijeli ukusni iftarski zalogaj, skromni teško-zarađeni dinar, ili lijepa riječ, osmijeh i selam.

Alejhisselam kaže: “Osmjeh sa kojim susretneš svoga brata je sadaka. Zato, kada izađemo iz džamije udjeljujmo sadake svojim osmjesima, ne posežući za svojim džepovima.“

Alejhisselam također kaže: “Postač i kad spava u ibadetu je, i kad šuti on Allaha veliča, kad radi njegov se rad umnogostručuje, a kada dovu čini dova mu biva primljena!“ To je samo za postača. Slična nagrada može biti samo borcu na Allahovom putu.

Početak ramazana je milost, sredina oprost grijeha, a kraj oslobadjanje od vatre onih koji su zaradili dzehennem. Pomenuti redoslijed nije slucajan, jer ako ti se Allah smiluje, oprostice ti, a ako ti oprosti nece te baciti u dzehennem. Na pragu smo treće trećine. Znači, onaj ko se trudio zaradio je za dvije etape, i polahko ulazi u treću – oslobađanje od vatre, a onaj ko nije ni jednu od tih etapa prošao nije još uvijek zakasnio.

Kako li je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dočekivao ovu zadnju trećinu ramazana? Aiša r.a. kaže: "Allahov Poslanik s.a.v.s., kada bi dosla zadnja trecina (Ramazana) bi smotao svoj ogrtac, ibadetom bi ozivio noci i budio bi svoju celjad!" A u drugoj predaji stoji: "Ozivio bi noci, budio celjad, trudio bi se i odlozio bi svoj ogrtac." (tj. u potpunosti bi se posvetio ibadetu) (Buharija i Muslim). Aisa r.a. prenosi da se intenzitet ibadeta Muhammeda a.s. pojacavao zadnjih deset dana: Rekla je Aisa r.a.: "Prvih dvadest dana (Ramazana) je Poslanik s.a.v.s. mijesao namaz i spavanje, a kada bi doslo zadnjih deset dana, o¬n bi slozio i odlozio svoj ogrtac!" (Prenosi Ahmed). Nije samo Poslanik s.a.v.s. pojacavao ibadet, vec je na to podsticao i svoju celjad, pa se od Aise r.a. takodje prenosi da je Poslanik s.a.v.s. budio svoju celjad radi obavljanja nocnog namaza u zadnjih deset noci Ramazana!" Tom prilikom bi govorio: Rubbe kasijetin fiddun’ja, arijetun jevmel-kijameh – možda će neko ko je bogat na dunjaluku, biti siromah (tj. u pogledu dobrih djela) na Sudnjem danu.

Prilikom iftara, prilikom uzimanja hurme, pijenja vode ili onoga sa čime mrsite nastojte da vam to ne bude tek prekid nečega što ste radili cijeli dan. Sjetite se da je postaču prilikom iftara ? dova primljena. Zbog toga prije nego se omrsiš sjeti se Onoga zbog Koga postiš i u čije ime o radiš i reci: Allahu, cijeli dan sam gladovao, Tebe radi, a sad si mi Ti dozvolio da se omrsim, zato ja Rabbi, neka ova hurma ili ovaj gutljaj vode bude moj zagovornik na Sudnjem danu i dokaz da sam Ti, ja Rabbi, bio pokoran.

Ja Rabbi, evo nas ovdje, u ovom mubarek mjesecu, mjesecu ramazanu, u ovom mubarek danu, petku, stojimo pred Tobom i iskreno Ti, iz dubine srca svojih, dovu upućujemo. Smiluj nam se, ja Rabbi, grijehe nam oprosti, na vrata Dženneta Svoga nas uvedi, a od vrata Vatre, milošću Svojom odvrati i udalji, tako Ti bereketa ovog mubarek mjeseca.

Amin.

21.10.2005.

Iskoristimo ovaj mjesec!!!

Zbog neizmjerne ljubavi prema Svojim robovima Allah, s.v.t., je ucinio da svih osam džennetskih kapija bude otvoreno u toku ramazana, a da džehenemska vrata budu zatvorena.

I pored svega toga šejtani se u ramazanu okivaju ...

Dragi brate i sestro, zar postoji bolja prilika od ove?
Kad cemo se pokajati, ako necemo sad?
Kad cemo se ocistiti od grijeha, ako ne sad?
Kad cemo se sjetiti Allaha, smrti i stajanja na Sudnjem danu, ako ne sad?Uzvišeni je objavio: U mjesecu ramazanu pocelo je objavljivanje Kur'ana , koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. ( El-Bekare, 185.)

Pojava novog mladaka obznanila je muslimanima
od mašrika do magriba dolazak blagoslovljenog
mjeseca ramazana, mjeseca cija je vrijednost mnogo veca od drugih mjeseci u godini.
Ramazansko vrijeme je kod Allaha na posebnom stepenu.To je mjesec posta,Kur'ana, zikra, dobrocinstva,strpljivosti, rahmeta, bericeta i obilne nagrade. Kada bi Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ugledao mladak rekao bi: ''Moj i tvoj Gospodar je Allah, mjesece dobra i upute. Gospodaru naš, ucini da nam bude u znaku spasa i islama, sigurnosti i imana.'' I kako rece pjesnik: "Svojim dolaskom kao da ramazan kaže: ''O dunjaluce, stani! Lakše sa svojim zavodenjem ljudi. Dosta si ih zaveo svojim carima i obmanuo svojim ukrasima. Postali su tvoji robovi zbog tvoje obmane, pa su zaboravili cak i na lijek koji dušu lijeci i hrani. Oduzeo si im jedanaest mjeseci od godine i neprestano ih na grijehe navodio. Dosta, dosta dunjaluce! Ta, ljudi su kod Allaha mnogo vredniji od toga da budu plijen i žrtva tvoje prividne ljepote. I Allahova milost prema njima je mnogo veca od mora tvojih strasti u kojem želiš da se utope."

Cilj posta je bogobojaznost

Ramazan je, prije svega, prepoznatljiv po postu kao ibadetu kojeg je Allah, s. v. t., propisao muslimanima i za koji je rekao: "Svako covjekovo djelo pripada njemu osim posta. Post je Moj i Ja cu za njega nagraditi." Post je dakle, propisan i nareden od Allaha. Azašto? Je li zato da bismo trpjeli glad i žed, da bismo mucili svoje tijelo i osjecali tegobu i da bismo se bez razloga odricali onoga što je samo po sebi dozvoljeno i korisno?
Nikako! Post, kao i ostali ibadeti, ima svoju svrhu i cilj. Taj cilj je spomenuo Allah, s.v.t., u Kur'anu: O vjernici! propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni. (El- Bekare, 183.) Ovaj ajet nam
objašnjava da je svrha posta postizanje bogobojaznosti, a ne trpljenje gladi i žedi.A šta ustvari znaci bogobojaznost? Bogobojaznost je osobina istinskih vjernika. Onih koji su spoznali svoga Gospodara, a samim tim i svrhu svog postojanja na ovom svijetu. Onaj ko je bogobojazan živi bez straha, tjeskobe i beznada. Njemu je potpuno jasan njegov put i njegov cilj. On osjeca slast i ljepotu života kroz slast vjerovanja i pokornost Allahu, s.v.t.. Bogobojaznost je najbolji regulator covjekovog odnosa prema životu i najbolji cuvar od posrtanja, skretanja sa staze istine i svih vidova devijacija koje srozavaju ljudsku licnost. Bogobojaznost je garant naše
cvrste veze sa nebesima i ako se ta veza prekine, onda je to znak pada i propasti. Objašnjavajuci smisao bogobojaznosti Allah, s.v.t.,u Kur'anu veli:O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki covjek gleda šta je za sutra pripremio, i Allaha
se bojte jer On dobro zna što radite. I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On ucinio da sami sebe zaborave; to su pravi grešnici. (Hašr, 18.-19.) Dakle, bogobojaznost nas stalno podsjeca na prolaznost ovog dunjaluèkog života i na putovanje bez povratka. Putovanje u vjecnost
i susret sa Allahom, s.v.t..

Jedna noc u ramazanu je vrednija od hiljadu mjeseci

Svako putovanje zahtijeva temeljitu pripremu i poputninu kako bi bilo sigurno i bezbjedno. Poputnina za vjeènost jeste bogobojaznost, odnosno dobra djela. Ako naša putnicka torba za Ahiret ne bude napunjena dobrim djelima, slabi su izgledi za sigurno putovanje i dobar ishod. Allah nas upozorava da ne dozvolimo sebi da budemo kao oni koji nisu bogobojazni i koji su zaboravili na Allaha. Zaborav na Allaha znaèi zaborav na samog sebe. Znaci, život bez orijentira i bez pripreme za ono što dolazi sutra. A kada dode dan putovanja takav ce saznati da je sam sebe obmanuo.
Velicina i posebnost ramazana je i u tome što je on
mjesec Kur'ana. Allah, s.v.t., je iz milosti prema svjetovima poslao Muhammeda, a.s., kao posljednjeg poslanika sa posljednjom objavom, Kur'anom, da im bude svjetlo, uputa i lijek. Bez toga je nezamisliv sretan život na dunjaluku. Uzvišeni je objavio: U mjesecu ramazanu pocelo je objavljivanje Kur'ana , koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. ( El-Bekare, 185.) A u suri Isra' stoji: Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima , a nevjernicima on samo povecava propast. (Isra', 82.) I ne samo to, vec je noc u kojoj je Allah spustio Kur'an na zemaljsko nebo, tj. Lejletu-l-kadr, vrednija od hiljadu mjeseci u kojima nema te noci. Uzvišeni je objavio: Noc Kadr je bolja od hiljadu mjeseci, meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga spuštaju se u njoj zbog odluke svake, sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane. (El-Kadr) Spominjuci vrijednost ramazana, odnosno posta i Kur'ana, Muhammed, s.a.v.s., je rekao: ''Post i Kur'an ce se zauzimati za covjeka na Sudnjem danu. Post ce reci: 'Gospodaru, ja sam mu zabranio hranu i spolni odnos, pa mi dozvoli da se zauzimam za njega.' I bit ce mu dozvoljeno. A Kur'an ce reci: 'Gospodaru, ja sam mu zabranio spavanje nocu (tj. klanjao je noæni namaz i ucio Kur'an), pa mi dozvoli da se zauzimam za njega.' I bit ce mu dozvoljeno zauzimanje.''
Ramazan je najbolja prilika za svakog grješnika i ne bismo je smjeli propustiti. A nema covjeka koji ne griješi kako je rekao naš Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: ''Svaki covjek griješi, a najbolji su oni grješnici koji se kaju.''
Ko oprašta grijehe, ako ne Allah? Zbog neizmjerne jubavi prema Svojim robovima Allah, s.v.t., je ucinio da svih osam džennetskih kapija bude otvoreno u toku ramazana, a da džehennemska vrata budu zatvorena. I pored svega toga šejtani se u ramazanu okivaju i ne mogu djelovati i utjecati na covjeka kao mimo ramazana.
Dragi brate i sestro, zar postoji bolja prilika od ove? Kad cemo se pokajati, ako necemo sad? Kad cemo se sjetiti Allaha, smrti i stajanja na Sudnjem danu, ako ne sad? Kad cemo se ocistiti od grijeha, ako ne sad? Bolja prilika i bolja mogucnost ne postoje. Neka te ne zavarava duga nada i neka te ne plaši i u ocaj ne baca mnoštvo tvojih grijeha. Allah se raduje pokajanju grješnika i voli kad Mu se rob pokajnicki vrati. U jednoj predaji stoji da je neki Izraelcanin cinio ibadet Allahu 40 godina, a onda se odmetnuo i krenuo stazom zablude i proveo je u griješenju, takoðer, 40 godina. Nakon toga ponovo se želio pokajati, pa se skrušeno obratio dovom Allahu tražeci odgovor na pitanje da li za njega ima nade i da li ce mu Allah oprostiti ako se pokaje. Allah mu je nakon toga objavio: ''Cetrdeset godina si Mi ibadet cinio i Ja sam te ucinio Meni bliskim. Zatim si cetrdeset godina griješio prema Meni i bio Mi nepokoran, a Ja sam ti odgadao kaznu. Ako se ponovo iskreno pokaješ vidjet ceš da Ja primam pokajanje.'' Uzvišeni Allah je objavio: I za one koji se, kada grijeh pocine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole- a ko ce oprostiti grijehe ako ne Allah?- i koji svjesno u grijehu ne ustraju. (Ali Imran, 135.) U predaji koju bilježi Ibn Asakir stoji: ''Kada covjek ucini grijeh pa se iskreno pokaje, Allah ucini da meleki pisari zaborave loše djelo koje su prethodno zapisali, i da njegovi organi s kojima je pocinio grijeh zaborave na taj grijeh i da mjesto na kome je cinio grijeh zaboravi taj grijeh, tako da na Sudnjem danu taj pokajnik nece imati svjedoka protiv sebe za one grijehe za koje se pokajao.'' Uistinu je Allahova milost prema ljudima neizmjerna! Allah Svoje iskrene robove i one koji se pokaju za grijehe štiti i ne želi da budu osramoceni ni na ovom ni na buducem svijetu. I prima iskrene dove, a posebno u ramazanu, jer ''dova postaèa se ne odbija'', obavještava nas Muhammed, sallallahu alejhi we sellem.
Pa blago onom ko se pokaje u ramazanu i dobije nagradu, a teško onom ko bude vracen sa kapije milosti zbog svog nemara i oholosti.
Kada se šejtani okuju i potom ugasi vatra strasti, i svrgne vladar pohote, a vodstvo preuzme razum, grješnici nece imati opravdanje. Zato oblaci nemara na srcima muslimana, raspršite se! Neka svjetlost bogobojaznosti i imana zasja punim sjajem, neka se stranice vjernickih djela uzdignu , neka srca postaca budu skrušena i radosna, a grijesi pokajnika neka se ne vracaju nikada! Neka se približi jedinstvo islamskog ummeta, neka se udalje mržnja, zavist, nejedinstvo, i neka nestanu! Pobjedo islama, požuri i obraduj muslimane cijelog svijeta ovog ramazana.
Molimo Allaha Svemilosnog da ubrza pobjedu istine i da popravi stanje muslimana. Molimo Ga da nam omoguci da mubarek ramazan provedemo u ibadetu i pokornosti Allahu, s.v.t., da primi naša dobra djela, a loša poništi i izbriše, da nas sacuva džehennemske vatre, a nagradi vjecnim Džennetom.Amin!



20.10.2005.

Dan bitke na Bedru!

U svetom mjesecu Ramazanu, 17. dana, a druge godine po hidžri, dogodila se prva i najznačajnija bitka u povijesti Islama - Bitka na Bedru.
U njoj je sudjelovao i poslanik Muhammed, s.a.w.s..
Allah, dž.š., je tu bitku u Kur'anu nazvao riječima: "Dan odluke i razdvajanja (jevmul-furkan)", jer je tada došlo do razdvajanja istine od laži, i odvajanja pravog puta od šejtanskog puta.

Poslanikova s.a.w.s. vojska je brojala malo više od 300 boraca, koji su se ravnomjerno smjenjivali na dva konja i 70 deva. Muslimani nisu krenuli na Bedr radi bitke, međutim, Allah, subhanehu ve teala, je htio da dođe do okršaja između Njega i njegovih neprijatelja, i da se ispuni ono što je On već odredio!

Povod bitke na Bedru je izlazak Poslanika s.a.w.s., sa grupom ashaba radi presretanja kurejšijske karavane koja se kretala iz Šama prema Mekki. Nema nikakve sumnje u opravdanost ovog postupka, jer su Kurejšije tada bile u ratu sa Poslanikom, salallahu alejhi ve selem, i između njih nije bilo nikakva ugovora. Osim toga, oni su protjerali muslimane iz Mekke, oduzeli im sav imetak i žestoko se suprotstavili Poslanikovom s.a.w.s., pozivu u obožavanje samo Allaha, Jedinog!

1. Propisano je uzvratiti na nečije zlo – 'zlom', jer su kurejšije bili ti koji su prvi nanijeli zlo, protjeravajući vjernike, i plijeneći im imetak, pa je stoga napad na njihov imetak, i na njihovu karavanu, sama pravda po pitanju njih, a nikako nepravda!

2. Samoodbrana je glavno načelo i princip vjernika. Allah dž.š. kaže: Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini, a, Allah je, doista, kadar da ih pomogne. & Onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: "Gospodar naš je Allah!" A, da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojime se mnogo spominje Allahovo ime. Allah će sigurno pomoći one koji vjeru njegovu pomažu, ta, Allah je zaista moćan i silan. & One koji će, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati, i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih, a, Alahu se na kraju sve vraća. (el-Hadždž: 39-41.)

3. Nema grijeha, niti kazne za osobu koja ne uradi nešto što je mendub (neobavezno), jer muslimani koji nisu pošli sa Poslanikom s.a.w.s., na Bedr nisu bili kuđeni, jer je mobilizacija tada bila na dobrovoljnoj bazi, nije bila obavezna.

4. Propisanost međusobnog dogovaranja (šura), pogotovo u stvarima koje se tiču opšteg muslimanskog interesa, jer se Poslanik s.a.w.s., konsultovao sa ashabima o planu vođenja bitke sa idolopoklonicima na Bedru.

5. Obaveznost poštovanja i pridržavanja dogovora i ugovora, što se jasno vidi u zahtijevu Poslanika s.a.w.s., kada je tražio od ensarija da se izjasne hoće li stati uz njega s.a.w.s., u slučaju da spomenuta karavana izmakne, i da dođe do borbe sa mušricima.

... ...

19.10.2005.

Prvo za što će čovjek biti pitan na Sudnjem danu je namaz!!!!

Nije rijedak slučaj da imamo muslimana koji se uz ramazan vrate u okrilje vjere i aktivniji su u ibadetskom smislu nego prije ili poslije tog berićetnog mjeseca.

Ima ih opet koji uz ramazan poste ali ne klanjaju. Neklanjanje je teški grijeh koji drži čovjeka na granici kufura i nevjerovanja, kao što je došlo u brojnim hadisima Poslanika, a.s.

Džabir, r.a., kaže da je Poslanik, a.s., rekao:"Između čovjeka i kufra (nevjerovanja) je samo ostaviti namaz" (prenose ga Ahmed, Muslim, Ebu Davud i Tirmizija).

Burejda, r.a., kaže da je Poslanik, a.s., rekao:
"Ugovor među nama i njima je namaz, pa ko ga ostavi postaje nevjernik" (prenose ga Ahmed i pisci Sunena).

Vrlo je interesantna rasprava Šafije i Ahmeda o onome koji propusti namaz.

Rekao je Šafija Ahmedu: "Ahmede, smatraš li daje takav nevjernik?'
Ahmed: "Da."
Šafija: "Ako postane nevjernik, pa kako bi i sa čime ponovo postao musliman?"
Ahmed: "Da kaže: La ilahe illellah, Muhammedun Resulullah."
Šafija: "On i dalje govori te riječi. Nije ih napustio i ostavio."
Ahmed: "Postaje musliman ponovnim proklanjavanjem."
Šafija: "Namaz nevjernika nije ispravan, niti mu se svjedoči da je postao musliman klanjanjem..."
Na to je zašutio imam Ahmed...

Ovome svemu treba pridodati da namaz ima izvjesne specifike koje ga doista izdižu i odlikuju iznad svih drugih vrsta ibadeta.

- Namaz je prvi propisani ibadet.

- Propisan je direktno Poslaniku, a.s., dok su drugi ibadeti propisani posredstvom Džibrila.

- Od pet islamskih ruknova samo je namaz rukn islama i rukn svakog muslimana. Naime, ostali ruknovi ne moraju biti u praksi svakog muslimana. Kako to ?! Naime, neko može biti siromašan, pa s njega spada obaveza zekata ili hadža.

Može biti na putu, bolestan, star i iznemogao, pa s njega spada obaveza posta itd.
Međutim, namaz ostaje muslimanu stroga, stalna obaveza, i kad je bolestan, i na putu, i u ratu.

- Namaz je zadnji vasijet - oporuka Poslanika a.s.
- Zadnje što propada od vjere.
- Prvo za šta će čovjek biti pitan na Sudnjem danu. Odnosno namaz će biti na Sudnjem danu vid prijemnog ispita (po hadisu koga prenosi Taberanija):

"Prvo za što će čovjek biti pitan na Sudnjem danu je namaz, pa ako bude ispravan bit će i ostala djela. A ako ne bude ispravan, neće biti ni ostala djela."

U svjetlu svega prethodnog, šta reći za čovjeka koji posti a ne klanja?

Hoće li njegov ramazanski ibadet biti primljen?

Ako uzmemo u obzir hadise, jasno nam je da je to neklanjanjem dovedeno u pitanje.

Zbog toga savjetujemo svakom muslimanu da ne dozvoli ni jednom namaskom vaktu da mu promakne i da ne bude klanjan. A musliman treba biti musliman i uz ramazan i poslije ramazana.

14.10.2005.

Važnost ispravnog nijjeta

Namjera je preduvjet za ispravnost svih ibadeta pa i posta. Na to upućuju riječi Poslanika, s.a.v.s.: „Djela se vrednuju prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio svojim djelom“.

Ibnu-l-Mubarek je rekao: „Malo djele može biti veliko zbog namjere koja iza njega stoji; a veliko djelo može biti beznačajno zbog namjere koja je iza njega.“

Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Hoćete li da vas obavijestim čega se za vas plašim više od Dedžala?" "Da, Allahov Poslaniče" rekoše ashabi. "Plašim se za vas skrivene idolatrije (širka). Čovjek ustane da klanja, pa uljepšava svoj namaz zato što ga neko posmatra."

Od Džabira r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao:
"Ko susretne Allaha ne smatrajući nikoga Njemu ravnim ući će u Džennet, a ko Ga susretne smatrajući nekoga Njemu ravnim ući će u Vatru."

Braćo i sestre!
Nemojte upropastiti svoje ibadete lošim nijetima i namjerama... Zavirite u svoja srca... Upitajte se radi koga činite dobra djela?! Da li je to zbog ljudi ili radi Allaha?! Od koga očekujete nagradu za sve što činite?! Vjerujte da se, samo s Allahom, isplati poslovati... Samo vas On neće iznevjeriti.

Kada već postite, klanjate, učite Kur'an, posjećujete mukabele i ustežete se od svih nedoličnih stvari, neka to bude u ime Onoga ko vam, valjanu nagradu za to može i želi dati... Neka to bude u ime Allaha...

Ja Rabbi!
U ovom blagoslovljenom mjesecu, u vrijeme kada Ti iskrene dove ne odbijaš, skrušeno ti se obraćamo i molimo te za oprost grijeha koje smo počinili u momentima slabosti! Oprosti nam zbog djela, za koja tvrdimo da ih radimo samo u Tvoje ime, a naša srca njima žele nešto drugo osim Tebe! Očisti naša srca od dvoličnosti! Ako mi zaboravimo tebe, nemoj Ti zaboraviti nas! Amin!

11.10.2005.

Mjesec strpljivosti


Krunsko odličje mjeseca ramazana je post, arapski sawm ili sijam. Allah, Hvaljen neka je On, u 183. ajetu sure Bekare, u kojemu propisuje post, izriče da je svrha njegovog propisivanja bogobojaznost, tj. svijest o Bogu, ili akaidskim terminom kazano - at-taqwa.
Ramazan je deveti mjesec u godini prema arapskome lunarnom kalendaru. Nazvan je tako zbog toga što su Arapi, kada su mijenjali nazive mjeseci iz starog jezika, mjesecima davali nazive prema godišnjem dobu u kojem su se nalazili. Otuda ovaj mjesec, čiji je stari naziv bio Natio, koincidira sa danima žestoke vrućine. 1 Komentator Kur'ana, Kurtubi, navodi etimološku pozadinu ovog termina kojim je imenovan mjesec posta, pa kaže da riječ ramadan dolazi od korijena (رمض الصائم يرمض) što znači "kada postačeva utroba izgara od žestine žeđi" (إذا حر جوفه من شدة العطش). Drugo mišljenje je da je ramazan nazvan ovim imenom jer on spaljuje grijehe dobrim djelima. 2

Odlika posta kao posebne vrste ibadeta Uzvišenom Stvoritelju, pored njegove osnovne fikhske definicije: ustezanje od jela, pića i seksualnih prohtjeva, jeste strpljivost. U jednom hadisu Božiji poslanik, Muhammed, neka je Allahov blagoslov i spas na njega, je mjesec ramazan nazvao "mjesecom strpljivosti":

"Post mjeseca strpljivosti i još tri dana od svakog mjeseca je kao postiti cijelo vrijeme (cijeli život)." (Hadis je sahih. Bilježe ga: Nesai, Ahmed i Bejheki.)

Da bi nam u potpunosti bilo jasno da je pod terminom "šehru's-sabri" Božiji poslanik, s.a.v.s, mislio na mjesec ramazan, pogledajmo drugi sahih hadis koji je značenjem u sukladnosti sa prethodnim s tim da se umjesto ključnog termina "šehru's-sabri" koristi termin "ramadan".

"Post tri dana od svakog mjeseca i ramazan za ramazanom je kao postiti cijelo vrijeme i njegovo iftarenje." (Hadis je sahih. Bilježe ga: Muslim i Ahmed.)

Slijedeći hadis nam daje izravan odgovor za prethodnu konstataciju:

"Posti «mjesec strpljivosti», ramazan. Posti mjesec strpljivost i uz to po tri dana od svakog mjeseca..." (Hadis je sahih. Bilježe ga: Ebu Davud i Ibn Madže.)

Iz prethodnih hadisa Božijeg poslanika, s.a.v.s., se vidi da je jedna od osnovnih vrijednosti koju post u sebi nosi jeste strpljivost. Strpljivost je kvaliteta posta, jer nije bezrazložno Božiji poslanik, s.a.v.s, za termin "ramadan" uporijebio sinonim "strpljivost".

U nekim vrstama propisanog ibadeta, Allah, Hvaljen neka je i Uzvišen On, od nas traži da Ga se redovno ili povremeno sjećamo kako bi time održali našu vezu sa Njim koji u suri Ihlas sebe opisuje kao Es-Samed (Onaj koji Utočište pruža), i kako bi bili uvijek svijesni Istine. Namazom, na primjer, se u različitim intervalima dana i noći prisjećamo Stvoritelja, te tako redovno obnavljamo svoju vjeru i svijest o Njemu. Ovo nas ne onemogućava da se u periodu kada nismo na namazu posvetimo drugim poslovima ili obavezama, ovosvijetskim ili onosvijetskim. Pri tome čak, iako je čovjek koji redovno obavlja namaz pod jednom vrstom zaštite, insan može da zapadne i u grijeh. Ali nadati se je da će se od njega blagosovom namaza spasiti.

Slična situacija je i sa ostalim formama ibadeta.

Ovakav slučaj, međutim, nije sa postom. Post je kao ibadet permanentna veza sa Gosopdarom svjetova. Otuda i njegova posebnost kao ibadeta za koji također slijedi "posebna" nagrada. Post je tajna između roba i njegovog Gospodara i ne može se pokazati osim Njemu. 3

Glavni regulirajući faktor posta je strpljivost. Strpljivost (sabur) obezbjeđuje postu da on bude upotpunjen onako kako se to od postača traži Kur'anom i sunnetom.

Specifičnost ovog ibadeta je i u tome što ga je Allah, Uzvišen neka je On, očistio od jedne osobine koja se može, ne d'o Bog, javiti kod svih drugih vrsta ibadeta. To je negativna osobina nifaqa - dvoličnjaštva, licemjerstva, hipokrizije. Istinski post, kažimo "primljeni" ili "kabul" post kod Allaha dž.š., što ćemo svi doznati tek na danu kada budemo okupljeni pred svojim Gospodarom zarad polaganja računa, ne može potpasti pod iskušenje hipokrizije, jer onda to i nije post. Post ne možemo dokazati nikomu drugom do li dragom Stvoritelju, slavljen neka je On. Stvoritelj Uzvišeni ga je stavio kao polog na odgovornost i svijest svakom vjerniku, time uspostavljajući posebnu vrstu veze između Sebe kao stvoritelja i njega kao stvorenja, ne ostavljajući pri tome bilo kakvu mogućnost da se neko upetlja u tu vezu. Čvrstinu ove veze Uzvišeni je dao u "emanet" svakom pojedinačnom vjerniku, i njena čvrstina uveliko zavisi od svakog pojedinca koji u tu vezu ulazi. Od svakog zavisi kako će tu vezu održavati i pojačavati najboljim propisanim sredstvom - strpljivošću.

Islamski ezoterici će ovu vrstu ibadeta nazvati jednom vrstom Svetog rata, unutrašnjim džihadom, jer se njime čovjek nastoji izboriti za ravnotežu (ekvilibrium) unutar samog sebe, tj. postići ravnomjeran sklad duhovnog i tjelesnog, te pokušati u apstinaciji od materijalnog zadobiti čvršću vezu sa izvorom i okrijepiti svoju duhovnu snagu. I u ovom kontekstu, da bi se ta ravnoteža ostvarila, neophodan element je, dakako, strpljivost. 4

Sama riječ sabur u arapskom jeziku, ako malo promotrimo njenu etimologiju, nam otkriva tajne kako da dostignemo i primjenimo ovu kvalitetu.

Glagol SABERE u arapskom jeziku pored svog osnovnog značenja "biti strpljiv" znači i: biti izdržljiv, podnijeti, pretrpjeti, biti ustrajan, biti stalan, biti uporan. Sa prijedlozima "iz" i "od" (min, 'an) znači: odreći se, sustegnuti se, odustati od, okaniti se, suprostaviti se, čekati... 5 Kurtubi će navesti da je osnovno značenje ove riječi u jeziku: sputavanje, zatvaranje nečeg. 6

U svakom od samo nekoliko navedenih značenja koja se nalaze pod triliterom (S.B.R.) možemo naći vezu sa postom.

Da bi se postilo, mora se biti "izdržljivo", mora se tokom posta "podnijeti" nedostatak hrane, pića kao i iskušenja koja se nameću tijekom posta. Mora se "pretrpjeti" iznenadna situacija ili iskušenje koje prijeti postu. Uz sve ovo, mora se biti i "ustrajno" tokom posta jer se posti cijeli mjesec. U postu veza sa Gosopdarom biva "stalna", da bi se postigla punina značenja i da bi se post izpostio mora se na tom putu biti "uporan". "Odreći se" mnogo čega mora tokom posta, "sustegnuti se" od tjelesnih prohtijeva, "odustati od" ružnih postupaka i govora, dakle, "okaniti ih se". Potrebno je dok se posti "suprostaviti se" porivima nefsa, pri tome ih ne hraniti... Bogatstvom značenja jedne riječi u arapskom jeziku i dubljim njenim istraživanjem može se, dakle, prodrijeti u suštinu same riječi i onoga šta ta riječ označava.

Stoga, vidimo da značenje glagola SABERE, odnosno imenice SABR, daje u potpunosti opis i svekoliku narav ibadeta u mjesecu kojeg je Božiji poslanik nazvao mjesecom strpljivosti, mjesecom SABRA i ibadeta za koji slijedi ekskluzivna nagrada obećana od Uzvišenog Stvoritelja.

Potrebno je, zarad pravilnog razumijevanja samog termina "strpljivosti" pomenuti i hadis Božijeg poslanika, neka je blagosov i spas Allahov na njega, koji će dostatno definisati strpljivost kao kvalitetu posta. Ovaj hadis opisuje suštinu strpljivosti. Strpljivost koja nije manifestirana u duhu ovog hadisa i nije strpljivost:

"Strpljivost je kod prvog momenta (tj. kod prvog naleta iskušenja)." 7

Ovaj hadis je isključiv. Kazuje da se svako drugo reagovanje ne može nazvati strpljivošću. Svako drugo reagovanje više nije strpljivost već kajanje i smirenje nakon reakcije koja nije bila poraćena strpljenjem.

Kurtubi navodi da Eš-Ša'abi prenosi da je Alija, r.a., kazao: "Strpljivost je imanu (vjerovanju) kao što je glava tijelu."

Post i strpljivosti su nerazdvojni, a primjenu sabura treba protumačiti vraćajući se ponovno na dublji uvid u upotrebu glagola SAME-JESUMU-SAVMUN u Kur'anu pored značenja posta. Za šutnju se u Kur'anu koristi termin SAVM. U suri Merjem, melek savjetuje Merjemu kada je rodila Isa'a, a.s., da se od očekivanih provokacija zaštiti SAVMOM, i u ovom slučaju to znači šutnjom. «Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.» (Merjem, 26.) Otuda je i najlakši put za primjenu strpljivosti u kritičnim momentima upravo prešućivanjem, tj. šutnjom. 8

Vrednota sabura je sama činjenica da je to svojstvo kojim je sebe Allah opisao, kao što stoji u hadisu od Ebu Musa'a, koji prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je kazao: "Nema niko, ili nema ništa višeg strpljenja nad uvredama koje čuje od Allaha Svevišnjeg. Oni mu prizivaju da ima dijete a On preko toga prelazi i opskrbu im daje." Učenjaci opis Allaha atributom strpljivosti tumače da je to njegov opis atributom blagosti, a Njegov opis blagošću tumače da je to odgoda kazne onima koji je zaslužuju. 9

Zarad upotpunjenja posta, u danima Milosti Allahove koji nam dolaze, potrebno je držati se ovih univerzalnih naputaka Božijeg miljenika, Muhammeda, Neka je Blagoslov i Spas Allahov na njega, njegovu časnu porodicu, i njegove ashabe.


09.10.2005.

Svjetlo Kur'ana u mjesecu ramazanu

Da Kur’an i ramazan imaju veliku povezanost dokazi su nam za to brojni ajeti iz Kur’ana i hadisi Muhameda s.a.v.s. iz kojih možemo izvući dosta pouka i poruka kao što su; izučavanje Kur’ana i vladanje po njemu priznavajući ga kao istinsku objavu od Allaha s.w.a. kao jedini savršeni zakon za sve ljude na zemaljskoj kugli bilo da su bijeli, crni ili da su bilo koje druge boje kože, memorisanje Kur’ana, čitanje i iščitavanje jer čitanje Kur’ana zbližava ljude i mnoge druge osobine koje ćemo inšAllah navesti u narednom izlaganju.

Kaže Uzvišeni "U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti - Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate - da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete." Kur’an_Al-Bakara 185 ajet

Samo u ovom ajetu časnog Kur’ana vidimo koliko pouka i poruka možemo izvući kao što su; ...

- da je najveća mudžiza svih vremena Kur’an objavljena baš u mjesecu ramazanu,

- da je Kur’an putokaz ljudima (nenavodi bijelim, crnim već se koristi termin “ljudima” što označava svim insanima na svijetu)

- da je jasan dokaz koji odvaja dobro od zla i ukazuje na pravi put

- ukazuje nam na način kako da budemo zahvalni Gospodaru svijetova zato što nam je na pravi put ukazao i td.

Dakle samo iz ovog jednog ajeta vidimo koliko dobra možemo izvući i okoristiti se a ovakvih ajeta je mnogo u Kur'anu.


Ibn Abbas r.a. prenosi da je Poslanik s.a.v.s. bio veoma darežljiva osoba, a u mjesecu ramazanu bio bi još više zato što je melek Džibril a.s. dolazio njemu svake večeri i sa njim vježbao učenje Kur’ana. (Sahih al-Buhari)


Iz ove predaje isto vidimo jako dosta pouka i poruka kao što su;

- izučavanje Kur’ana u mjesecu ramazanu

- biti zajedno tj. učiti u halkama Kur’an, jer se tako zbližavaju srca vjernika

- provjeravanje znanja Kur’ana i iščitavanje sa nekim ko poznaje Kur’an dobro

- povečati učenje Kur’ana u mjesecu ramazanu nad ostalim mjesecima

- učiti Kur’an u tim noćima jer su to najbolje noći u kojima preokupacija opada i lakše je biti koncentrisan kao što

Uzvišeni kaže u suri al-Muzzammil u 6. ajetu “ ustajanje noću, zaista, jače djeluje i izgovara se jasnije, “


U vjerodostojnim predajama prenosi se da bi neki od selefa - ispravnih generacija za vrijeme ramazana u noćnim molitvama proučili Kur'an svako 3 dana, neki pak za 7 dana a neki za 10 dana. Ovo u suštini ne prestavlja za nas naredbu da i mi to moramo uraditi za 3, 7 ili 10 dana ili noći ali nas upućuje na to da što više te noći ramazana provedemo u ibadetu učenja Allahovi s.w.a. riječi zašta Allaha s.w.a. obilato nagrađuje svoje iskrene robove.

Nažalost, žalostan primjera današnjeg stanja muslimana širom svijeta je to što je zapostavljeno učenje Kur'ana među muslimanima.

Bitno je da napomenem da u ovom mom izlaganju koristim najviše termin "izučavanje Kur'ana" a ne "učenje Kur'ana" jer po nekim terminologijam učenje navodi čovjeka da uči Kur'an napamet i da ga iščitava kako bi ga lijepo učio na namazu ili sl, dok riječ izučavanje govori čovjeku sveobuhvatno mišljenje što znači; da ga uči radi memorisanja jer hafizi čuvari Kur'ana su kod Allaha s.w.a. na počasnom mjestu, da ga uči sa razumjevanjem tj, razumije jer ako ga nerazumije kako će se vladati po njemu i treće po meni najbitnije a to je pored izučavanja Kur'ana vladanje po njemu tj. vladanje po Šerijatu, Allahaovom zakonu ma gdje god da se čovjek nalazi, bilo da je u Kini ili u Australiji ili u Americi u ramazanu ili van mjeseca ramazana, bolestan ili zdrav, slijep ili da vidi, dakle bitno je da se vlada po Kur'anu, jer to je obaveza svakog muslimana i muslimanke.

07.10.2005.

Noc Kadr

"Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr - a šta ti misliš šta je Noć Kadr. Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci -meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake, sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane. (
Kur'an sura Kadr, 1- 5 ajet)

06.10.2005.

Šta je postaču dozvoljeno činiti



Postaču je dozvoljeno:

1. progutati pljuvačku,
2. okusiti hranu i sažvakati je djetetu, pod uvjetom da ne dospije u unutrinu,
3. upotreba vode mimo pića kao što je: umjereno ispiranje usta i nosa, kupanje i plivanje. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, polijevao glavu vodom zbog vrućine u toku posta,
4. upotreba misvaka na početku i na kraju dana. Pogrešno je mišljenje učenjaka hanbelijskog i šafijskog mezheba koji dozvoljavaju upotrebu misvaka samo do podne, jer nema vjerodostojnog teksta koji pravi razliku između ova dva perioda.

Što se tiče paste za zube bolje ju je ne koristiti, zbog toga što njen okus prodire do unutrine i teško ga je spriječiti u tome.

5. upotreba mirisa, češljanje i mazanje kose. Aiša, radijallahu anha, je češljala Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, dok je bio u i'tikafu.
6. upotreba lijekova pod uvjetom da ne dospiju u unutrinu, dobrovoljno davanje i analiza krvi,

7. poljubac, dodir, zagrljaj i sl., pod uvjetom da se čovjek može kontrolisati, sačuvati odnosa i izlaska sperme. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je ljubio svoje žene i zabavljao se s njima u toku posta, međutim, znao je kontrolisati svoju strast, kao što to kaže Umu Selema, radijallahu anha.

05.10.2005.

Stvari koje mogu pokvariti post


Stvari koje kvare post možemo podjeliti u dvije vrste:

1. Stvari koje kvare post bez razilaženja među islamskim učenjacima,
2. stvari oko kojih postoji razilaženje.

Stvari koje kvare post bez razilaženja među islamskim učenjacima
1. Jelo i piće i sve ono što ih može zamjenuti, poput hranjivih inekcija ili infuzije

Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu, : "… jedite i pijte sve do zore, dok ne budete mogli razlikovati bijelu od crne niti … "(El-Beqare, 187)

2. Polni odnos
Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu: "Dozvoljava vam se da u noćima postaimate odnos sa ženama vašim… " (El-Beqare, 187)

3. Izlazak sperme sa strašću
Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu, u hadisu kudsijji: "Postač, u Moje ime, ostavlja jelo, piće i zadovoljavanje strasti". Riječi islamskih učenjaka "sa strašću", znače da je osoba, kojoj sperma izlazi zbog zdrastvenih problema, a ne zbog strasti, opravdana i njen post je ispravan.

4. Nastupanje mjesečnog ciklusa ili porođaja
Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: "Zar žena za vrijeme mjesečnice ne ostavlja post i namaz"?! (Hadis su zabilježili Buharija i Muslim).

5. Odmetništvo od islama
Kaže imam Ibn Kudame: "Nije mi poznato da među učenjacima postoji razilaženje oko toga da odmetništvo kvari post". (Pogledaj: "El-Mugni", 3/23)

Stvari oko kojih postoji razilaženje
1. Hidžama (izvlačenje štetene krvi iz predjela potiljka, pomoću posebnih instrumenata)

Učenjaci hanbelijskog mezheba smatraju da hidžama kvari post, dok učenjaci ostala tri mezheba smatraju da ne kvari. Jače mišljenje je da hidžama ne kvari abdest, na što upućuju sljedeći dokazi:

-Riječi Abdullaha ibn Abbasa: "Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je za vrijeme posta i hadžskih obreda činio hidžamu". (Hadis je zabilježio Buharija)

-Riječi Enesa, radijallahu anhu: "U prvo vrijeme hidžama je bila pokuđena postaču. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je prošao pored Dža'fera ibn ebi Taliba, u vrijeme dok je ovaj činio hidžamu i rekao: "Obojici je pokvaren post". Nakon toga, Poslanik je dozvolio hidžamu postaču.(Hadis je zabilježio Darekutni i ocjenio ga je jakim).

2. Namjerno uzrokovanje povraćanja
Većina učenjaka, među kojima su učenjaci sva četiri mezheba, smatra da namjerno uzrokovanje povraćanja kvari post, i kao dokaz uzima riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: "Onaj ko namjerno povrati, pokvaren mu je post i obavezan je nadoknaditi dan u kojem je to učinio". Prenosi se od Abdullaha ibn Mes'uda i Abdullaha ibn Abbasa da su rekli da povraćanje niukom slučaju ne kvari post, što je slabo mišljenje i oprečno je hadisu kojeg smo naveli.

3. Namjera u srcu za prekidanjem posta
Većina učenjaka je stava da je post pokvaren osobi koja zanijeti (u srcu) prekidanje posta. Kažu: "Post je ibadet koji nije ispravan bez namjere(nijjeta), što znači da onaj ko zanijjeti prekid posta, gubi uvjet za njegovu ispravnost, kao što je slučaj sa namazom".(Pogledaj: "El-Mugni", 3/24).

4. Poljubac koji prouzrokuje izlazak mezja (mezj je tekučina koja izlazi prilikom nadražaja ili razmišljanja o odnosu).

Imam Ahmed i Malik su stava da izlazak mezja u ovom slučaju kvari abdest, a imam Ebu Hanifa i Šafija su stava da ne kvari. Šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin preferira drugo mišljenje, potkrepljujući to riječima Allaha, dželle šenuhu, u hadisu kudsijji : "Postač, u Moje ime, ostavlja jelo, piće i zadovoljavanje strasti". Pod zadovoljavanjem strasti se misli na izlazak sperme prilikom odnosa. (Pogledaj: "Fetava ramadan", 2/425).

5. Uzastopno (neprekidno) gledanje u ženu koje može prouzrokovati izlazak sperme

Imam Malik i Ahmed smatraju da to kvari post, a imam Ebu Hanifa i Šafija smatraju da ne kvari. Allah najbolje zna, ispravnije je da uzastopno gledanje u ženu, uz izlazak sperme ne kvari post, kao što ne kvari post razmišljanje o odnosu uz izlazak sperme.

Da bi pomenute stvari pokvarile post moraju se ispuniti tri uvjeta:

1. Znanje da neka od tih stvari kvari post i znanje da je nastupilo vrijeme iftara.

Dokaz za prvo su riječi Allaha, dželle šenuhu: "Gospodaru naš, nemoj nas kažnjavati za ono što iz zaborava i pogreške uradimo". (El-Beqare, 286). U hadisu kojeg bilježi Muslim se navodi da je Allah, dželle šnuhu rekao: "Uslišio sam vašu dovu". Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, nije naredio Adiju ibn Hatimu da naposti dane koje je pogrešno postio, zbog pogrešnog razumjevanja riječi Allaha, dželle šenuhu: " … jedite i pijte sve do zore, dok ne budete mogli razlikovati bijelu od crne niti…" (El-Beqare, 187).

Dokaz da se poznavanje vremena u kojem nastupa iftar, uzima u obzir pri donošenju suda o ispravnosti (neispravnosti) posta, je slučaj koji se dogodio u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, a kojeg prenosi Esma, kćerka Ebu Bekra, radijallahu anha. Naime, Esma, radijallahu anha, spominje da je jedna grupa ashaba u kojoj se ona nalazila, iftarila, u oblačnom danu, misleći da je zašlo sunce. Samo što su iftarili ukazalo se sunce. U ovoj predaji se ne spominje da im je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, naredio napaštanje tog dana.

2. Svijesno činjenje neke od stvari koja kvari post
Onaj ko iz zaborava uradi nešto što kvari post, obavezan je prekinuti tu stvar onog trenutka kada se sjeti i njegov post je ispravan. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: "Postač koji bude jeo ili pio iz zaborava, nastaviće postiti - Allah, dželle šenuhu ga je time napojio i nahranio"; a udrugoj predaji istog hadisa se kaže: "Ko se iftari u toku nekog od ramazanskih dana, iz zaborava, post mu je ispravan i nije obavezan ndoknaditi taj dan". (Hadis su zabilježili Buharija, Muslim i Hakim)

3. Namjerno ili svojevoljno činjenje stvari koja kvari post
Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu: "Onoga ko zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao i otvori svoje srce nevjerstvu – osim onoga ko na to bude prisiljen, a srce mu bude zadovoljno vjerovanjem - čeka Allahova srdžba i žestoka kazna". (En-Nahl, 106). Kaže šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin: "Ako se čovjek oslobađa sankcije za izgovoranje riječi nevjerstva pod prisilom, nije teško zaključiti da se oslobađa sankcije za stvari koje se ne mogu uporediti sa nevjerstvom". (Pogledaj: "Fetava ramadan", 2/428). U prilog navedenoj tvrdnji idu i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: "Allah, dželle šenuhu, je oprostio mome ummetu ono što on iz pogreške, zaborava i pod prisilom učini". Post nije pokvaren osobi koja bude prisiljena da učini nešto što kvari post, osobi koja bez svoje volje proguta prašinu, osobi koja polucira u snu i sl.


Stariji postovi

Ramazanski blog
<< 07/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

BROJAČ POSJETA
64660

Powered by Blogger.ba